Koja je tajna uspjeha iločkog Fruškogorca?

Nakon punog desetljeća čekanja, mještani najistočnijeg hrvatskog grada napokon su dočekali – njihov voljeni Fruškogorac vraća se u MŽNL. Nakon stabilnog desetljeća u Prvoj ŽNL, momčad je pod vodstvom trenera-igrača Petra Krešimira Karamatića napravila iskorak i izborila povratak u dugo priželjkivanu MŽNL. I to u sezoni u kojoj im malo tko davao ozbiljne izglede. Kad se slegla prašina nakon iscrpljujuće sezone, razgovarali smo s čovjekom koji je bio i vođa i kotačić na terenu – Petrom Karamatićem. Otkrio nam je što stoji iza ovog uspjeha, ali i što navijači mogu očekivati u nadolazećoj sezoni. No prvo što nas je zanimalo je kakav je osjećaj biti prvak u ovako žestokoj konkurenciji.

“Osjećaj je stvarno poseban, još uvijek nam se nisu slegli dojmovi s proslave, uspjeli smo okupiti zapažen broj navijača iz našega grada koji su nam priredili nezaboravnu proslavu, ali sve to bi trebali što prije potisnuti sa strane i krenuti se pripremati za znatno zahtjevniji rang.”

Fruškogorac gotovo čitavo desetljeće nije pokazivao velike ambicije za napredak u veći rang. Zanimalo nas je je li tako bilo i na početku ove sezone.

“Što se tiče ciljeva i zahtjeva koje je uprava postavila pred nas na početku sezone, jedino što smo trebali je imati mirnu sezonu bez stresa, ali sam ja još kada sam stigao u klub godinu prije rekao da nam je cilj ostati u ligi, a godinu poslije se pokušati potući za prvo mjesto i to je nešto što sam naglašavao tijekom cijele sezone, no nismo to htjeli pompozno najavljivati. Čak sam često i govorio da ne postoje nikakve ambicije.”

Kada je onda bio taj trenutak kada je momčad shvatila da je zaista realno osvojiti titulu?

“Od samog starta sam vjerovao da možemo biti prvaci ako budemo redovno i dobro trenirali, ali postao sam svjestan prilike nakon pobjede od 5:2 na Mitnici u 14. kolu. Igrači su također od početka bili uvjereni u naslov, ali nisu bili svjesni koliko smo daleko od toga i koliko trebamo raditi da bi nam se ukazala prilika. Nakon posrtaja u Jarmini i jako lošeg uvoda u prvenstvo, napravili smo sastanak i sve je krenulo pravom smjeru. U sljedeće 22 utakmice upisali smo 17 pobjeda, 3 remija i samo 2 poraza. Pravu povezanost i zajedništvo dobili smo nakon pjesme u svlačionici Frankopana poslije poraza u derbiju. Znao sam da je to prijelomni trenutak, jednom sam to doživio u Radničkom iz Mece kada je Valpovka pjevala istu pjesmu i rekao sam tada igračima da ćemo sigurno biti prvaci. Frankopan je ipak u zadnjih 5 kola stvarno igrao dobro. Upisao je pobjede u utakmicama u kojima sam očekivao njihov posrtaj, pa smo morali pokazati našu najbolju igru, na svu sreću uspjeli smo. Euforije nije bilo. Bili smo čvrsto na zemlji do teške pobjede u derbiju s Mitnicom. Tu smo poletjeli, čak puno više uprava od igrača, pa sam to pokušavao primiriti kroz treninge koliko sam mogao, ali smo tu zadnju utakmicu ipak odigrali u velikom grču.”

Trener-igrač nije česta pojava u županijskim ligama. Brojne momčadi su pokušale tim sustavom, no to se pokazalo kao neuspješan eksperiment.

“Jako je teško obavljati funkciju trenera-igrača. Najzahtjevnije je raditi korekcije tijekom treninga, a posebno tijekom utakmice, iako je navedeno s pozicije stopera jednostavnije. Nije jednostavno i stvoriti autoritet pred igračima, puno je izazova. Ono što mi je lakše je svakako procijeniti energetsko stanje igrača tijekom priprema, jer i sam odrađujem sve treninge. Sviđa mi se uloga trenera-igrača, ali smatram kako sam još mlad i fizički spreman, a i previše volim nogomet da bih ga prestao igrati, tako da ako bi morao birati, nastavio bih trenersku edukaciju i bio u ulozi igrača, barem dok ne budem mogao igrati za veterane”

Petar je u svojoj karijeri već odigrao pregršt utakmica u MŽNL, stoga nas je zanimalo koliko će tim iskustvom moći pomoći svojim (su)igračima.

“U novoj nas sezoni očekuju kvalitetniji protivnici, sa širim i snažnijim kadrom, fizički spremniji, iako mislim da svaka momčad u 1.ŽNL ima par igrača koji bi radili razliku u svakom klubu u višem rangu. Bit će manje prostora za oscilacije u igri i neće biti laganih utakmica. Pokušat ćemo se što bolje pripremiti pa gdje nas to odvede, svakako mislim da smo mi puno veća nepoznanica protivnicima nego oni meni.”

Je li u planu dublja rekonstrukcija momčadi za novu ligu?

“Promjena će sigurno biti. Volio bih zadržati kostur momčadi iz prošle sezone, a ciljano se pojačati i dovesti istinska pojačanja na 2-3 pozicije te par mladih igrača iz Iloka koji igraju u drugim klubovima. Cilj je oformiti juniore i pokušati im dati što više prilike u seniorskom nogometu. Odlazaka će sigurno biti, još moramo sjesti s nekoliko igrača, ako budu imali nerealne zahtjeve, vjerojatnije je kako će potražiti novu sredinu. Potrebno je osvježiti momčad, ojačati konkurenciju kako se ne bi uljuljkali zbog uspjeha u prošloj sezoni, a i zbog kvalitetnijih protivnika. Najveće pojačanje biti će obećanje kapetana kako će se spremiti kao nikad.”

Sljedeći dio razgovora proveli smo analizirajući do sada nikad neizvjesniju Prvu ŽNL. Petar nam je odgovorio na brojna zanimljiva pitanja. Obzirom da igra na poziciji braniča, zanimalo nas je koga mu je bilo najteže čuvati u ovoj sezoni.

“Ovo je vjerojatno najlakše pitanje, uvjerljivo najteži igrač za čuvanje je Stipa Kovačić, za mene i najbolji igrač lige. Ima nekoliko napadača koji imaju određene kvalitete, ali on ima sve i stvarno ne znam šta radi u ovom rangu.”

Petar nam je otkrio svojih idealnih 11 igrača iz Prve ŽNL koji su ga najviše dojmili.

“Mislim da nekoliko igrača Fruškogorca treba biti u najboljem sastavu lige, ali ako ćemo spomenuti samo igrače s kojima ne dijelim svlačionicu onda bih to ovako posložio:

Vratari – Maslov ili Kovačević
Desni bočni – Škarica
Stoperi – Hajnal, Banić
Lijevi bočni – Rodić
Vezni red- Strukar, Plum, Petričević, Gonzalez Jesus
Desno krilo – Šuker ili Miličević
Lijevo krilo- Krajčir ili Božić
Napad – Mrkonjić i Kovačić”

Petar se osvrnuo i na svoje kolege trenere, a posebno je izdvojio jedno ime.

“Puno je kvalitetnih trenera u ovoj ligi, ali ako bi nekoga morao izdvojiti, to je svakako Mirko Godanj, koji je unatoč činjenici da je koristio jako puno mladih igrača, još uvijek kadeta i juniora i da je pola sezone bio bez najboljeg igrača uspio osvojiti Kup NS Županja, stvoriti poslije nas najbolju obranu lige i završiti na odličnom šestom mjestu, a također u međusobnim utakmicama su nam pravili probleme upravo zbog njegovih taktičkih zamisli i dobre pripreme za protivnika. Svakako treba spomenuti i trenera Bogdanovaca koji je u drugoj polusezoni sa svojim igračima ostvario 39 bodova, a uživo i na youtubeu sam pogledao nekoliko njihovih utakmica u kojima je on direktno svojim promjenama donio puno pozitivnih stvari i u konačnici i pobjeda.”

Dotakli smo se i kvalitete same lige, suđenja, te koja momčad je najviše iznenadila u ovoj sezoni.

“Liga je bila jako izjednačena. Žao mi je što su se odmah na startu izdvojile dvije momčadi koje nisu mogle konkurirati, iako su Borinci uspjeli upisati jednu pobjedu u prvoj polusezoni, naravno baš protiv nas. Bilo je dosta priče o puno slabijoj kvaliteti lige, iako mislim da to nije baš tako. Puno je odličnih igrača u našoj ligi koji bi bili pojačanje klubovima u višim rangovima. Suđenjem sam u konačnici zadovoljan, a koliko sam pratio vaše članke i izvještaje s utakmica, postoji možda jedna ekipa koja je imala probleme sa suđenjem ove sezone. Niti jedna momčad nije me pretjerano iznenadila, možda sam malo više očekivao od Drenovaca, dok su Negoslavci ostvarili učinak iznad mojih očekivanja, posebno ako bi se tu dodali bodovi koji su im oduzeti za zelenim stolom. Ove je sezone bilo puno više klubova koji su se mogli uključiti u borbu za naslov. Prošle godine su Vođinci bili puno kvalitetniji od svih i vrlo brzo otklonili sve dileme, a što se tiče same kvalitete lige, vjerujem kako će naši rezultati u sezoni koja dolazi pokazati koliko je liga stvarno bila kvalitetna.“

Fruškogorac je osvojio Prvu ŽNL s najviše pobjeda, najmanje poraza, drugim najboljim napadom te najboljom obranom lige. Napadački arsenal predvodili su Matej Kuzman s 19, i Drago Ćorić s 18 pogodaka.