Sudar za Sportalo otkrio što se sprema i poslao poruku Cibaliji!

Rijeka je ušla u sezonu daleko ispod očekivanja. Klub koji je pod Radomirom Đalovićem osvojio duplu krunu i osigurao Konferencijsku ligu sada izgleda kao blijeda kopija prošlogodišnje momčadi. Navijači su sanjali nastavak velike priče, borbu za naslov, a umjesto toga dobili su šok u Vinkovcima i start u HNL-u koji više otvara pitanja nego daje odgovore. Poraz od novaka u ligi bio je hladan tuš i znak da nešto ozbiljno ne štima, u takvoj atmosferi, sportski direktor Darko Raić-Sudar dao je ekskluzivni intervju za Sportalo. Govorio je o svemu što zanima navijače, od suradnje s Damirom Miškovićem i razgovora s potencijalnim novim vlasnicima, preko šokantnog poraza u Vukovaru i europskih ciljeva, pa do statusa Tonija Fruka i važnosti suradnje s klubovima poput Orijenta i Opatije.

Novi vlasnici, nova uprava su tu, kakva je Vaša suradnja bila s Miškovićem?

“To još ništa nije potpisano, pitanje je hoće li do toga doći. U kontaktu sam s Miškovićem, bilo je ozbiljnih razgovora i otišlo se daleko. Znate kako je, dok se ne potpiše, dok se ne plate novci, nema ništa. Još se ništa nije desilo, pitanje je hoće li se desiti. Kažem, bili su ljudi na pregovorima, ljudi su pregledali klub, imali komunikaciju, njihovi odvjetnici… Bili smo i mi u kontaktu s njima, u razgovorima vezano za sportski dio. Malo je to što mogu sada reći, klub još nije prodan, Mišković je tu. Što će biti, to je pitanje za Miškovića.”

Neočekivani poraz od Vukovara, kako to komentirate?

“Težak poraz za nas, očekivali smo puno više od utakmice. Moramo biti iskreni, nismo dobro ušli u sezonu, realno smo već do ove utakmice dosta bodova prosuli. Ovo nam je bila prilika da vratimo samopouzdanje ekipi, da se pobjedom vratimo u mirnije vode, ali dogodio se poraz. Očito ne možemo bez stresova. Igrači su nakon utakmice imali razgovore, trebamo se vratiti u realnost i biti ponosni na ono što smo osvojili prošle sezone, ali život se ne živi u prošlosti. Treba se dokazivati iznova. Poruka je svima jasna, motiv mora biti činjenica da smo prvaci. Igrači moraju shvatiti da svi drugi žele baš njih pobijediti.”

Za dva tjedna vas čeka Europa, kako komentirate protivnike i što očekujete?

“Protivnici možda nisu atraktivni imenom, ali sigurno je da svatko tko dođe u završni dio ima kvalitetu. Nama bi cilj sigurno bio da pokušamo ući u play-off i onda ići korak dalje. Imamo protivnike po mjeri, ali i dosta dobrih ekipa. Sa svima se može igrati ako vjerujemo u sebe. Moramo podignuti igru jer bez toga nema smisla očekivati nešto u Europi.”

Toni Fruk je ostao u Rijeci, iako se očekivao transfer. Kako na to gledate?

“Mišković je ispregovarao otkup od Fiorentine 50% prava. To je bila naša želja, jer Toni je igrač Rijeke i jedan od najvrjednijih koje imamo. Bilo je upita, dosta razgovora, ali cilj je bio da ga ostavimo i njega i još neke koji su nam bitni, kako bismo pokušali ući u grupnu fazu Europe. To smo i napravili. Prodaja Jankovića bila je gotovo sigurna stvar pa se izjalovila, a znate i sami, puno se stvari mora poklopiti da bi sve strane bile zadovoljne i da se transfer realizira. Mi smo klub koji mora prodavati, od toga živimo i tako punimo proračun. Na zimu ćemo sigurno nekoga prodati, da bismo imali financijsku stabilnost do kraja sezone, jer bez toga ćemo imati problema.”

S obzirom da ste iz Slavonije, koliko uspijevate pratiti niže lige i igrače iz njih?

“Pratim, naravno. Ima puno ljudi po klubovima koje poznajem i neke se stvari jednostavno ne zaboravljaju. Drago mi je doći, podsjetim se mladosti kad dođem ovdje, to je jedan lijep osjećaj i uvijek bude dosta pitanja, dosta komunikacije s ljudima iz mog kraja. Fruk je primjer igrača koji je zaobilaznim putem, preko Gorice pa inozemstva, došao do Rijeke. Neki dečki nisu prepoznati u startu, pa su nekim drugim putem stigli do prvoligaškog nogometa. Drago mi je da ima igrača iz Slavonije jer Slavonija je uvijek bila bazen dobrih nogometaša. Bilo bi mi posebno drago da se i Cibalia jednog dana vrati, jer stvarno Slavonija ima kvalitetu.

Mnogo igrača odavde igralo je i vani i u velikim hrvatskim klubovima. Sjećam se svoje mladosti, bilo je jako dobrih nogometaša, ali teško se afirmirati ako nemaš klub koji ti daje priliku. Ljudi te vide, ali klub je taj koji ti otvara vrata. U moje vrijeme puno nas ne bi dobilo priliku da odemo dalje da nije bilo tih klubova, zato je bitno da se slavonski nogomet drži i razvija.”

Prošle sezone vodila se bitka za ulazak u HNL, ove godine Orijent i Opatija izgledaju kvalitetno. Koliko je vama u interesu da jedan takav klub uđe u prvu ligu?

“Nama je uvijek u interesu da klubovi poput Opatije i Orijenta, klubovi iz našega grada, idu naprijed. S njima je najlakše imati suradnju. Mi imamo trojicu-četvoricu igrača u Opatiji, još četvoricu u Orijentu. Mislim da je to najbolji put za razvoj mladih igrača. Idealno bi bilo imati Opatiju u prvoj ligi, mi im možemo pomoći našim igračima, a i njima bi to značilo. Samo se treba sjetiti kad je Rijeka dogovorila suradnju s Dragovoljcem koji je tada bio u nezavidnoj situaciji. Sedam naših igrača otišlo je tamo s trenerom. Svi su oni kasnije napravili velike transfere i vratili se u Rijeku jači.

Nije lako pronaći klub u prvoj ligi s kojim se možeš tako povezati jer svi žele razvijati svoje igrače. Zato je puno lakše ostvariti suradnju s klubom iz svoga grada. Orijent je ove sezone krenuo jako dobro, imaju mladu ekipu, dobrog trenera i ozbiljna su momčad. Sigurno će biti pri vrhu. Opatija, nažalost, nije krenula kako se očekivalo, prošle sezone do zadnjeg kola su se borili za naslov, ali Vukovar je bio nijansu bolji. Imao je pojedince koji su mogli riješiti utakmicu.”

Kako gledate na to da danas talenti iz druge lige često preskaču međukorak?

“U drugoj ligi ima talenta i za Rijeku, i za Hajduk, i za Dinamo. Pitanje je samo hoće li se ti klubovi odlučiti ulagati. Za igrača je nekad bolje da napravi međukorak, da ode u Goricu ili Belupo i da se razvija. Nije sve samo talent, treba i sreće. Ali sreću treba isprovocirati. Ništa neće samo od sebe doći. Moraš vjerovati u sebe i imati snove. Meni se moj san ostvario, još kao klinac sam dobio priliku zaigrati u Vinkovcima. Nekima se to ne dogodi.

Danas je puno više roditelja uključeno u karijere djece, nekad i negativno utječu i rade pritisak. U moje vrijeme roditelj nije bio blizu stadiona, za tebe je trener bio Bog. Kad bi ušao u svlačionicu, nitko se nije usudio zucnuti. Drugačija vremena. Danas je sve komunikacija, sve otvoreno. Ali bitno je jedno, vjerovati u snove i pokušati kroz nogomet ostvariti što više. Neće se svima ispuniti, ali nogomet daje šansu onome tko se usudi vjerovati.”

Možete li nam reći nešto o novom stadionu?

“To je priča koju Mišković gura već neko vrijeme. Ima projekt, ali sada je sve u fazi čekanja, treba od grada dobiti dozvole, tu je i GUP, bez toga se ne može dalje. On ima želju to napraviti i čak ima investitore koji su spremni ući u taj projekt. Ali bez papira i bez podrške politike, teško je išta realizirati. Hoće li se to dogoditi, iskreno, ne znam. Mišković vjeruje u tu priču i pokušat će sve da je ostvari. To mu je neki osobni cilj, volio bi to ostaviti Rijeci. Ali ne ovisi sve o njemu, ima tu još puno ljudi i čimbenika koji moraju stati iza toga.”